Od početka 2026. mnogi poduzetnici imaju osjećaj da su im računi postali kompliciraniji nego ikad. Ne zato što su pravila postala nerazumna, nego zato što su promijenila logiku. Godinama je račun bio završetak posla – napraviš ga, pošalješ kupcu i proslijediš knjigovođi. Danas je račun početak poreznog procesa.
Sada više nije presudno kako izgleda dokument, nego što se s njim događa nakon izdavanja. Sustav fiskalizacije prati život računa od trenutka nastanka poslovnog događaja pa sve do knjiženja. Upravo zato najveće pogreške danas ne nastaju zbog krivog PDV-a, nego zbog pogrešnog trenutka izdavanja ili pogrešnog tipa računa.
Kada račun zapravo nastaje
Zakon ne daje poduzetnicima luksuz da račun izdaju kad im odgovara. On nastaje onog trenutka kada se poslovni događaj dogodio. Drugim riječima, kad je roba isporučena ili usluga obavljena.
Ako kupac plaća gotovinom, račun mora postojati odmah nakon naplate jer on u tom trenutku potvrđuje i prodaju i primitak novca. Ako kupac plaća na račun, račun mora postojati najkasnije nakon izvršene isporuke. Čak i kad kupac nikad ne plati, račun i dalje mora postojati jer evidentira poslovni događaj, a ne naplatu.
Situacije u kojima račun uopće ne moraš izdati
Postoje djelatnosti u kojima zakon smatra da izdavanje računa nema smisla jer je priroda poslovanja drugačija. To su primjerice igre na sreću, dio financijskih i osigurateljnih usluga ili određene prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda krajnjem kupcu. U tim slučajevima poslovni događaj se evidentira drugim knjigovodstvenim dokumentom.
Važno je razumjeti posljedicu: ako račun ne mora postojati, onda nema ni fiskalizacije. No onog trenutka kad ga ipak odlučiš izdati automatski prihvaćaš sva pravila koja uz njega idu.
Računi građanima: što se stvarno promijenilo
Za krajnje kupce promjena gotovo da nema. Račun i dalje možeš dati na papiru, poslati mailom ili kroz aplikaciju. Bitno je samo da ga kupac može pokazati.
Ako nestane interneta, račun se izdaje bez identifikatora i naknadno šalje u sustav. Ako uređaj ne radi, koristi se knjiga uvezanih računa dok se sustav ne osposobi.
Kad firma plati gotovinom ili karticom
Ovo je situacija koja je 2026. izazvala najviše zabuna. Poduzetnik dođe u trgovinu, plati karticom i traži R1. Prije je odgovor bio jasan, fiskalni račun. Danas imaš izbor.
Možeš izdati klasični fiskalni račun ili eRačun. Oboje je ispravno, ali samo jedno smije postojati za tu prodaju. Primatelj takvog fiskalnog računa nema nikakvu dodatnu obvezu, može ga normalno knjižiti.
Drugim riječima, način plaćanja više ne određuje vrstu računa. Odnos kupca i prodavatelja određuje.
Kako znaš mora li ići eRačun
eRačun nije univerzalno pravilo nego vrlo precizno definirana situacija. Moraš ga izdati samo kada posluješ s domaćim poslovnim subjektom i kada si u sustavu PDV-a. Ako samo jedan od tih uvjeta nedostaje, izdaješ običan račun.
To znači da kupac ne može zahtijevati eRačun ako zakon kaže da ga nisi obvezan izdati.
Poslovanje s inozemstvom
Stranim poduzetnicima i dalje izdaješ isti račun kao i prije 2026. Nema eRačuna i nema maloprodajne fiskalizacije jer nisu krajnji potrošači niti dio domaćeg sustava zaprimanja eRačuna.
Predujmovi 2026: kada moraš izdati račun
Predujmovi su postali najosjetljiviji dio fiskalizacije jer zakon ovdje ne gleda samo document, nego razdoblje oporezivanja. Drugim riječima, nije ključno samo tko je uplatio, nego i kada će se isporuka dogoditi.
Zato danas postoje tri potpuno različite situacije koje poduzetnici često miješaju.
1) Predujam od građana (fizičke osobe)
Kod građana zakon ne propisuje obvezu izdavanja računa za predujam.
Ali novac je zaprimljen i mora postojati dokaz uplata, pa se u praksi račun za predujam najčešće izdaje.
Ključna zamka je PDV.
Ako primiš predujam i ne izdaš račun, a isporuka nije obavljena u istom mjesecu, PDV obveza svejedno nastaje.
Dakle, ne izdavanjem računa nisi ništa pojednostavio, samo si izgubio evidenciju.
Zato račun za predujam kod građana nije formalna obveza, ali je praktično nužan.
2) Predujam između poduzetnika (B2B) — najčešći scenarij
Ako drugi poduzetnik uplati predujam, tada vrijedi pravilo eRačuna.
No većina pogrešaka nastaje jer svi pamte samo pravilo “tri dokumenta”, a zaborave iznimku.
Poduzetnik mora izdati:
- eRačun za predujam
- storno predujma
- konačni eRačun
ali samo ako su predujam i isporuka u različitim razdobljima PDV-a.
To je ključna logika sustava: predujam tada stvara porezni događaj prije same isporuke.
3) Kada se račun za predujam ne mora izdati
Ako primiš predujam i obaviš isporuku prije roka predaje PDV prijave za to razdoblje,
račun za predujam se ne mora izdati.
Izdaje se samo konačni eRačun.
Zašto?
Zato što PDV i isporuka nastaju u istom obračunskom razdoblju, pa nema potrebe razdvajati događaje.
Drugim riječima:
ako posao završi unutar istog PDV razdoblja → nema tri dokumenta
Ovo je ogromna razlika u administraciji, pogotovo kod avansa za usluge koji se realiziraju unutar mjeseca.
4) Poseban slučaj — kupac nije obveznik zaprimanja eRačuna
Ako predujam uplati subjekt koji ne mora primati eRačune (npr. određene organizacije izvan sustava), tada se izdaje običan račun za predujam, a ne eRačun.
Kako razmišljati o predujmovima (najjednostavnije pravilo)
Ne pitaj se “jesam li dobio novac” nego:
nastaje li PDV u drugom razdoblju nego isporuka?
- da → treba razdvojiti predujam i isporuku
- ne → samo konačni račun
To je stvarna logika fiskalizacije 2.0.
Što se događa kad primiš eRačun
Nekad si račun proslijedio knjigovođi i priča je bila gotova. Danas račun ulazi u sustav, automatski se evidentira i tek tada ga prihvaćaš ili odbijaš. Nakon toga ide knjiženje.
Ako ga odbiješ, dobavljač šalje storno i novi račun. Rok za prihvaćanje zakon ne određuje, moraš ga definirati unutar firme.
Zato knjigovodstvo više ne može raditi bez interne procedure.
Likvidatura računa
Prije knjiženja mora se potvrditi da je račun stvaran: da je roba primljena ili usluga obavljena i da su podaci točni. To radi odgovorna osoba u firmi, tzv. likvidator.
Kod eRačuna se to događa digitalno, odobrenjem u sustavu. Tek tada račun postaje knjigovodstvena isprava.
Čuvanje dokumentacije
Papirnati računi čuvaju se kao papir.
eRačuni se moraju čuvati u izvornom XML obliku najmanje šest godina, dok knjigovodstvene isprave ostaju jedanaest godina.
PDF je samo prikaz, ne i original.
Nisi siguran izdaješ li račune ispravno?
Fiskalizacija 2.0 nije problem dok god imaš jasan proces, ali većina grešaka ne nastaje u knjigovodstvu nego u svakodnevnom poslovanju: kod predujmova, gotovine, stranih kupaca ili zaprimanja računa.
Ako želiš provjeriti radiš li sve kako treba (bez rizika kazni i naknadnih ispravaka PDV-a), možemo proći tvoje konkretne situacije i postaviti pravila koja će vrijediti za tvoju firmu.
Rezerviraj termin za savjetovanje i riješi dileme prije nego postanu problem.
Najčešća pitanja poduzetnika
Moram li izdati račun i ako kupac nije platio?
Da. Račun nastaje nakon isporuke, ne nakon naplate.
Mogu li firmi izdati fiskalni račun umjesto eRačuna?
Da, ako plaća gotovinom ili karticom u maloprodaji.
Moram li izdati eRačun stranoj firmi?
Ne, izdaje se običan račun.
Moram li imati poseban program za eRačune?
Moraš imati način zaprimanja, provjere i čuvanja eRačuna.
Je li PDF dovoljan za arhivu?
Ne, moraš čuvati XML.
Tko u firmi mora odobriti račun prije knjiženja?
Osoba određena internim pravilima (likvidator).
